Monohidrat laktoze je najčešće korišteni sastojak u farmaceutskoj i prehrambenoj industriji. To je bijeli kristalni prah koji je izveden iz mlijeka i koristi se kao punilo, vezivo i stabilizator u raznim proizvodima. Iako se monohidrat laktoze općenito smatra siguran za konzumaciju, postoje neka sigurnosna razmatranja koja se trebaju uzeti u obzir. U ovom ćemo članku razgovarati o tome kako se nositi s sigurnošću laktoze monohidrata.
Što je monohidrat laktoze? Potencijalni rizici i opasnosti od laktoze monohidrata sigurnosti prilikom rukovanja lakhidratom laktoze
Monohidrat laktoze je disaharidni šećer koji se nalazi u mliječnim i mliječnim proizvodima. To je bijeli kristalni prah koji je topiv u vodi i ima malo sladak okus. Monohidrat laktoze obično se koristi kao punilo, vezivo i stabilizator u farmaceutskoj i prehrambenoj industriji. Koristi se i kao sredstvo za skupljanje u proizvodima s niskim kalorijom i bez šećera.
Laktozni monohidrat proizvodi se kristalizacijom laktoze iz sirutke, nusprodukta proizvodnje sira. Sirutka se filtrira radi uklanjanja proteina i minerala, a zatim koncentrirana isparavanjem. Koncentrirana otopina laktoze zatim se kristalizira hlađenjem ili dodavanjem alkohola. Kristali se zatim pravaju, osuše i mljeve kako bi se stvorio monohidrat laktoze.
Monohidrat laktoze je stabilan i ne-higroskopski prah koji se lako može nositi i pohraniti. Ima nisku aktivnost vode, što ga čini otpornim na rast mikroba. Također je kemijski stabilan i ne reagira s drugim sastojcima u formulacijama.
Monohidrat laktoze obično se smatra siguran za konzumaciju. Američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) odobrila ga je kao dodatak za hranu i Europska uprava za sigurnost hrane (EFSA) kao sastojak hrane. Također ga odobrava američka farmakopeja (USP) kao farmaceutski ekscipient.
Međutim, neki ljudi mogu biti intolerantni na laktozu i mogu osjetiti gastrointestinalne simptome poput natečenosti, plina i proljeva nakon konzumiranja proizvoda koji sadrže laktozni monohidrat. Intolerancija na laktozu uzrokovana je nedostatkom laktaze, enzima koji raspada laktozu na glukozu i galaktozu. Monohidrat laktoze ne preporučuje se ljudima koji su alergični na mlijeko ili mliječne proizvode.
Monohidrat laktoze uobičajeno je ekscipient u farmaceutskoj i prehrambenoj industriji. Obično se smatra sigurnim za potrošnju. Međutim, postoje neki potencijalni rizici i opasnosti povezane s njegovom uporabom koje treba uzeti u obzir.
Jedan od potencijalnih rizika je prisutnost zaostalih otapala iz procesa proizvodnje. Monohidrat laktoze često se proizvodi korištenjem organskih otapala kao što su etanol ili metanol. Ta otapala mogu biti toksična ako se gutaju u velikim količinama. Važno je osigurati da monohidrat laktoze koji se koristi u proizvodima bez zaostalih otapala ili da su razine unutar prihvatljivih granica.
Drugi potencijalni rizik je prisutnost nečistoća poput teških metala, mikotoksina ili zagađivača mikroba. Te nečistoće mogu predstavljati rizik za zdravlje ljudi ako se konzumiraju u velikim količinama. Važno je osigurati da je monohidrat laktoze koji se koristi u proizvodima visoke čistoće i zadovoljava potrebne specifikacije za nečistoće.
Osim toga, monohidrat laktoze može predstavljati rizik za pojedince koji su netolerantni na laktozu ili imaju alergiju na mliječne proteine. Monohidrat laktoze dobiva iz mlijeka i sadrži laktozu, što može uzrokovati gastrointestinalne simptome poput natečenosti, plina i proljeva kod pojedinaca koji nisu u stanju pravilno probaviti laktozu. Važno je na odgovarajući način označiti proizvode koji sadrže laktoznu monohidrat kako bi se potrošačima informirali o njegovoj prisutnosti.
Konačno, upotreba monohidrata laktoze u proizvodima udisanja može predstavljati rizik od iritacije pluća ako čestice nisu pravilno veličine ili ako formulacija nije pravilno dizajnirana. Važno je osigurati da se proizvodi udisanja koji sadrže lakhidrat laktoze proizvode prema strogim standardima kvalitete kako bi se smanjio rizik od iritacije pluća.
Pri rukovanju monohidratom laktoze, važno je poduzeti određene sigurnosne mjere opreza kako bi se smanjio rizik od izloženosti i potencijalnih zdravstvenih učinaka. Ove su mjere opreza posebno važne za radnike u farmaceutskoj i prehrambenoj industriji koji svakodnevno rješavaju velike količine laktoznog monohidrata.
Osobna zaštitna oprema (PPE): Radnici koji upravljaju monohidratom od laktoze trebali bi nositi odgovarajući PPE kako bi umanjili izloženost. To može uključivati rukavice, naočale ili štitnike za lice, te maske ili respiratore. Potrebna vrsta PPE ovisit će o specifičnim zadacima koji se obavljaju i potencijalu za izlaganje.
Inženjerska kontrola: Kontrole inženjerstva poput ventilacijskih sustava i mjera suzbijanja prašine trebaju biti uspostavljene kako bi se smanjio rizik od izloženosti udisanju. Ove su kontrole posebno važne pri rukovanju velikim količinama monohidrata laktoze ili prilikom obavljanja zadataka koji stvaraju prašinu, poput glodanja ili pakiranja.
Dobre proizvodne prakse (GMP): Važno je slijediti GMP smjernice prilikom rukovanja s laktozom monohidrata kako bi se osigurala kvaliteta i sigurnost proizvoda. To uključuje pravilno čišćenje i održavanje opreme, odgovarajuće postupke skladištenja i rukovanja i temeljitu obuku osoblja.
Hitni postupci: U slučaju slučajnog izlaganja ili prolijevanja, važno je imati hitne postupke. To može uključivati mjere prve pomoći, postupke reagiranja na izlijevanje i kontaktne podatke u hitnim slučajevima.
Okolišna razmatranja: Važno je razmotriti potencijalni utjecaj proizvodnje i upotrebe monohidrata na okoliš. To može uključivati mjere za minimiziranje proizvodnje otpada, pravilno odlaganje neiskorištenih ili istegnutih proizvoda i mjere za sprečavanje onečišćenja zraka, vode i tla.
Uzimanjem u obzir ovih sigurnosnih razmatranja, rizik od izlaganja monohidratu laktoze može se smanjiti, a njegova sigurna upotreba u farmaceutskoj i prehrambenoj industriji može se osigurati.
Monohidrat laktoze je najčešće korišteni sastojak u farmaceutskoj i prehrambenoj industriji. Iako se općenito smatra sigurnim za potrošnju, postoje neka sigurnosna razmatranja koja se trebaju uzeti u obzir. Važno je osigurati da laktozni monohidrat nema zaostalih otapala i nečistoća, te na odgovarajući način označiti proizvode za pojedince koji su netolerantni na laktozu ili imaju alergiju na mliječne proteine. Pravilno rukovanje i skladištenje monohidrata laktoze također je važno kako bi se osigurala njegova kvaliteta i sigurnost.